Opis
Vladimir Majakovski, jedan od najmoćnijih glasova ruske književnosti i poezije dvadesetog stoljeća u autopoetičkom eseju Kako se prave stihovi? analizira cijeli proces nastajanja vlastite „uspjelije“ pjesme, Sergeju Jesenjinu, putem otkriva tajne tehnike spisateljskog zanata, neisforsirano autoironičan, istovremeno i smrtno revolucionarno ozbiljan te urnebesno duhovit sintetizira svoja stajališta o estetici i individualnom umjetničkom integritetu te daje neprocjenjiv uvid u detalje svog osobnog kreativnog procesa. Uz pitanja jezika i prozodije, Majakovski istražuje umjetnikov zamršeni odnos prema avangardi, romantizmu, povijesti, revoluciji i samoubojstvu.
