Opis
Zbirka pjesama Nebesa urnebesa nudi nam spektar neuobičajenih i spoznajno uzbudljivih predodžbi koje nas pozivaju da preoblikujemo ili odbacimo uobičajene asocijacije. Podrazumijevanje, očekivana razumljivost zamijenjena je gotovo vizijom sasvim elementarne snage iz sasvim drugog horizonta našeg iskustva. Krajnje duboki uvid, koji ide uz pjesničku zrelost i osjetljivost, i koji nas vodi do istine, u ovom kreiranju pjesničke fantazije dodaje nove značenjske slojeve, a svakako potvrdu da se svaki motiv/događaj/predmet Grbićevim blagovijesnim sintezama pretvara u kozmički događaj. Pjesničko oko uprto je u gustoću ljudskog iskustva, u vječnost, u horizont onkraj svijeta, svijeta koji nije od ovoga svijeta, ali se nužno nastavlja na njega. -iz pogovora Nives Franić
U početku bješe vid. Kao sila, kao moć. Da bi stvarno i vidio, umijesi vid sebi oko, od neba, vatre i vode. I postavi ga između duše i svijeta. Tako vid vidje da je dobro.
A onda vid osljepje, a oko osta. Nit to duša primijeti, nit svijet. Oko trepće, oko žmirka, beči se i plače, presvlači se čas kapkom a čas mrenom, i nitko ne vidi da oko − koje si je u međuvremenu bezbroj duplji izdublo − više ne vidi. Nit to vidi svijet, nit duša. Ta i kako bi, kad oko − više ne vidi!
Vidjelo još jedino je dobro. Njemu to osta sve otkako je onomad vid progledao. Dobro uzme oko pa ga razmijesi u vodu, vatru, nebo, u kapi, iskre i u zvijezde.
