Opis
“Kada bi se sjene skratile, a lama se počeo više oslanjati na Kima, uvijek je mogao izvaditi Kotač života, izravnati ga pod obrisanim kamenjem, pa objašnjavati dugačkom slamkom, ciklus po ciklus. Ovdje sjede bogovi na visini koji su snovi snova. Ovdje je naše nebo i svijet polubogova konjanici koji se bore među brdima. Ovdje su zvijeri u agoniji, duše koje se uspinju i spuštaju ljestvama, i koje stoga ne treba ometati. Ovdje su paklovi, vrući i hladni, i prebivališta izmučenih duhova. Neka chela uči nevolje koje dolaze od prejedanja nadut trbuh i žarenje u crijevima. Zatim bi poslušno, pognute glave i smeđeg prsta spremnog da slijedi slamku, chela učio: ali kada bi došli do ljudskog svijeta, užurbanog i besmislenog, koji je tik iznad paklova, njegov bi um izgubio pozornost: jer pokraj ceste se kotrljao upravo taj Kotač, koji jede, pije, trguje, ženi se i svada – sve pršti od života. (…) ‘Prijatelju Cijeloga Svijeta, lama je gledao ravno u Kima, ‘ja sam starac vesele me predstave kao malu djecu.
