Razgovor sa Sophie Anderson

Sophie, možete li nam reći ponešto o onome što vas je nadahnulo za knjigu Kuća na kokošjim nogama?

Dok sam bila mala, baka mi je pripovijedala bajke o Babi Jagi i njenoj kući na kokošjim nogama. Priče su mi dijelom bile stravične, ali silno su me i opčinjavale. Baba Jaga je mnogo više od obične vještice iz bajke. Zna biti okrutna, ali također je dobrostiva i suosjećajna. Htjela sam istražiti tu stranu Babe Jage, pritom joj dodijelivši ulogu koja objašnjava zašto ljudi strahuju od nje, kao i njenu povezanost sa smrću.

Kuća u Kući na kokošjim nogama na kraju je postala slična domu moje bake: puna uspomena na pokojnike, ali i slavljenja života; s izobiljem slasne hrane, prelijepe glazbe i čudesnih priča.

Marinku su isprva nadahnula moja djeca, koja također sanjaju o prelaženju ograda i oblikovanju vlastite sudbine. Ali čim sam počela pisati Marinku, postala mi je nevjerojatno stvarna. Imala sam dojam da njen svijet i njena priča već postoje, a ja sam jednostavno otkrila prozor koji mi pruža pogled na njih.

Koji su vam najdraži mitovi ili narodne bajke?

Slavenske bajke imaju posebno mjesto u mom srcu, zbog bake. Među najdražima su mi Vasilisa Prekrasna, koja obavi naizgled nemoguće zadaće koje pred nju postavi Baba Jaga kako bi zaslužila lubanju s plamtećim očima koja je oslobodi od zle maćehe, Snjeguročka, koja je težila k ljubavi i sreći, premda se zbog toga rastopila, i Sadko, koji je guslao sve dok Morski Car nije nadigao oluju.

Također volim narodne priče iz cijelog svijeta, afričke pripovijesti o Anansiju, mudrom i lukavom čovjeku-pauku koji je ispreo mrežu do neba da zatraži priče od Boga Nebeskog, afroameričke pripovijesti o Braci Zeki, koji inteligencijom nadmašuje veće životinje, kao i bliskoistočne priče iz Tisuću i jedne noći koje je pripovijedala Šeherezada ne bi li spasila živu glavu, među kojima ima pripovijesti o epskim putovanjima, džinima, vračevima, životinjama koje govore i magičnim predmetima.

Da na jedan dan imate kuću na kokošjim nogama, kamo biste otišli, ili što biste radili, i zašto?

Oduvijek mi je želja vidjeti mjesta koja su nadahnula bakine bajke. Zato bih sjedila na krovu kuće dok trči preko pobrđa blizu mog sadašnjeg doma i velških bregova iz mog djetinjstva, pljuskavo pliva kroz La Manche i galopira preko cijele Europe do začaranih gvozdova, jezera i mora bakine prve domovine.

Ali ne bih stala na tome! Silno bih mnogo toga na svijetu obožavala vidjeti; polarnu svjetlost i narvale, baobabe i medvjede, snježne majmune koji se namaču u vrućim vrelima i selidbe leptira monarha.

Kuća i ja plesale bismo sambu na ulicama Rija, vatroples na Fidžiju, kupale se u Mrtvome moru i šetale pod krošnjama rascvalih trešanja u Koreji. Ne znam baš bih li uspjela sve to izvesti u jednom danu, ali bilo bi zabavno pokušati, a svakako bi nadahnulo neke nove priče!

Koja ste sve istraživanja obavili pri pisanju ove knjige?

Pročitala sam naramke slavenskih bajki, uključujući sve pripovijesti o Babi Jagi do kojih sam uspjela doći. Također sam istraživala staroslavenska vjerovanja, a mnoga poimanja na koja sam naišla – smrt kao putovanje, staklasto gorje, crni ocean i niz povezanosti Babe Jage s jednom drevnom božicom smrti – utkala sam u Kuću na kokošjim nogama.

Pokusno sam kuhala ruske recepte, spravila prvi boršč i prvi put pojela hren. Slušala sam rusku narodnu glazbu, otkrila niz osebujnih i čudesnih ruskih poslovica, te otišla u posjet prelijepim mjestima – Veneciji, Africi, Rusiji i Arktiku – iz svojeg naslonjača uz pomoć magije knjiga i filma.

Priča je posvećena i tamnim i svijetlim temama – koje biste pouke htjeli da čitatelji izvuku iz knjige?

Da je život pun radosti i žalosti, samovanja i druženja, ponosa i kajanja. Živjeti znači iskusiti sve to. Neke stvari vam možda stvore osjećaj slamanja srca, ali nikad vam ne mogu istinski slomiti srce. Uvijek postoji nada u bolju budućnost, a nju možda otkrijete na najneočekivanijim mjestima – u susretu s mladom prijateljicom ili starom Jagom, u kući koju ste smatrali svojim neprijateljem, u kljunu ptice, ili u mreškanju površine lokve. Čak nas i smrt može nadahnuti da prigrlimo život.

Nadam se da moji čitatelji nastoje cijeniti svaki trenutak – bio on svijetao ili taman – i stalno stremiti ka sreći. Možemo oblikovati i prirediti svoju budućnost, a mogućnosti su beskrajne kao zvijezde!

Možete li nam u povjerenju odati što nam spremate nakon ovoga, Sophie?

Moja je sljedeća knjiga također nadahnuta slavenskom predajom, naročito bajkom zvanom Lipovo stablo ili Zašto su medvjeđe pandže slične šakama; a baš kao i Kuća na kokošjim nogama, pripovijeda o identitetu i pripadanju. Knjiga se zbiva u sibirskoj tajgi – najvećem gvozdu na svijetu – a uz ljudske likove tu su i odvažna lasica, pomalo čangrizav vuk, strašljiv los, kao i pokoji medvjed.

U sklopu glavne priče pripovijeda se nekoliko kratkih bajki, nadahnutih likovima iz predaje kakvi su Zmej Gorinič, Koščej Besmrtni i Djed Mraz. Jedan sporedni lik iz Kuće na kokošjim nogama javlja se u većoj ulozi. Zanima me ovo: mogu li čitatelji pogoditi tko bi to mogao biti?