Opis
Pet je godina prošlo od sudbonosnih događaja koji su prijelomno promijenili živote devabadskog princa Alizajda, novopridošle Nahri i njenog Afšina.
U samome je Devabadu sve suštinski isto, doduše; kralj Gasan ne preza ni od čega da održi kahtanijsku vlast, što god o tome mislili čak i članovi njegove obitelji. Uz potrebu za stalnim održavanjem mira između podanika u rasponu od Deva, štovatelja kulta vatre i prvotnih vladara grada, do šafita, mješanaca ljudi i džina dužnih iz cijelog svijeta doći upravo ovamo, kralj nema vremena za promjene.
Ali promjene imaju vremena za njega.
Tehnički podaci o knjizi:
- dimenzije: 160 x 219 x 45 mm / 164 x 228 x 50 mm
- težina: 935 g / 1105 g
- broj stranica: 560
- papir: Arcoset 90 g/m2, FSC certificiran
- karton korica: FSC certificiran
- ovitak: eko-koža s efektom obrađenog metala
- tisak korica: bakreni foliotisak
- dorada korica: lentikularna
- tisak knjižnog bloka: crni UV tisak
- uvez: hladno lijepljeni oktavo arci, rasklopivi
- pokazna vrpca: satenska svila
- zaštitna kutija: bakreno patinirano drvo
Alizajd al Kahtani nije izdržao mjesec dana u karavani.
“Bježite, prinče, bježite!” krikne jedini Ajanlejac među suputnicima kad je uteturao u Alijev šator jedne večeri dok su logorovali pokraj južne okuke Eufrata. Dotični ne uspije reći ništa više kad ga krvavo crna oštrica proburazi kroz prsa.
Ali skoči na noge. Oružje je već držao pri ruci, pa zulfikarom rasiječe stražnju stranu šatora i utekne u mrak.
Udare za njim na konjima, ali Eufrat se ljeskao odmah pred njim, crn poput noći oblivene zvijezdama odražene s tekuće površine rijeke. Ali se pomoli da si je oružje dobro pričvrstio, pa zaroni kad polete prve strijele, a jedna mu fijukne uz uho.
Hladna ga voda osupne, samo što Ali brzo zapliva, kretnjom koja mu je došla nagonski poput hodanja, brže nego ikada prije i dotle skladno da bi se zgranuo da mu spašavanje žive glave nije bilo preče od svega. Strijele se stanu zarivati u vodu oko njega, prateći mu napredovanje, i on utone u sve mutniju vodu. Eufrat je bio širok, pa mu je dugo trebalo da ga prijeđe, dok se probijao kroz vodenu travuljinu i opirao nesmiljenoj struji koja ga je nastojala odvući nizvodno.
Tek kad je najzad počeo teturavo hodati uz suprotnu obalu smuči mu se od nečega što je tek sad shvatio: čitavo to vrijeme nije dobio potrebu da izroni i udahne zrak.
Ali grcne i zadršće kad mu se hladan lahor uvuče u skvašenu dišdašu. Mučnina mu navre u grudi, ali nije imao kad misliti o iskustvu iz rijeke – jahači streličari išli su drugom stranom. Njegov šator je gorio, ali ostatak je logora izgledao netaknuto i jezivo mirno, kao da su preostali suputnici dobili tihu zapovijed da prečuju vriskove koje bi noćas mogli čuti.
Netko je izdao Alija. I nije mislio pričekati da otkrije hoće li asasini ili njegovi nevjerni suputnici uzmoći prijeći rijeku.
Ona promotri bocu. Izgledala je krhko. Lako bi se dala razbiti, a još bi se lakše dalo sakriti krhotinu stakla pod jastucima velike postelje koju se trudila ne pogledati i dati ovoj večeri itekako trajniji svršetak.
A tad bih otišla u smrt. Gasan bi dao sabljama posmicati tisuću njenih plemenskih sunarodnjaka, primorao Nahri da gleda svako smaknuće, pa ju bacio svome karkadanu.
Ona silom odmakne pogled od boce. Povjetarac puhne kroz otvorene prozore, pa ona zadršće. Na sebi je imala tanahnu plavu svilenu haljinicu i mekan haljetak s kapuljačom, što ju i nije naročito štitilo od studeni. Od pretjerano razrađene nošnje u kojoj se udala preostala joj je samo bračna maska. Izrađena od vrsno izdjeljane ebanovine i pričvršćena joj bakrenim kopčama i lancima, maska je u sebi nosila imena nje i Muntadira. Ima se spaliti po ispunjenju bračne dužnosti, te sutradan ujutro svojim pepelom na njihovim tijelima dokazati valjanost braka. To je – kako su ju ranije na piru zadirkivale uzbuđene plemenite Gezirke – omiljen običaj plemena.
Nahri nije dijelila njihovo uzbuđenje. Preznojavala se otkako je ušla u ložnicu, a maska joj se stalno lijepila za mokru kožu. Malko si ju olabavi, ne bi li joj lahor ohladio zajapurene obraze. Opazi odraz svoga pokreta u masivnom ogledalu s brončanim okvirom prekoputa sobe i svrne pogled. Ma koliko vrsni joj ruho i maska bili, gezirski su, a Nahri nije imala želje vidjeti se u ruhu neprijatelja.
Nisu ti oni neprijatelji, opomene se. “Neprijatelj” je Darina riječ, a neće misliti na Daru. Ne noćas. Ne može. To bi ju slomilo – a ne misli se slomiti. Čvrstom je rukom stavila potpis na bračni ugovor i nazdravila Gasanu ne dršćući, već se toplo smješkajući kralju koji joj je zaprijetio pomorom devske djece i primorao ju da se pod najgrubljim optužbama odrekne svog Afšina. Ako je mogla podnijeti sve to, podnijet će i sve do čega već dođe u ovoj sobi.
Zrak zatreperi i zaiskri, i privuče pažnju Nahri na sredinu jezera.
Ajanlejci su doputovali.
Kroz veo je prošao brod sličan nečemu iz bajke, klizeći kroz izmaglice skladom nespojivim s razmjerima. Nahri je odrasla uz Nil i navikla se na brodove, na stisku vitkih feluka, ribarskih čunova i pretrpanih trgovačkih plovila što klize širokom rijekom u neprekidnome protoku. Ali ovaj brod nije nimalo nalikovao onima. Na njega bi očito mogle stati stotine, tamne tikovine blistave na suncu dok lagano klizi jezerom. Tirkizni su se barjaci ukrašeni prikazima zlatnih piramida načičkanih zakovicama i zvjezdasto srebrenih pločica soli vijorili s jarbola. Brojna jedra jantarne boje – Nahri ih je izbrojala dvanaestak – zasjenjivala su svjetlucave palube. Izdvojena i rebrasta, jedra su prije nalikovala krilima nego nečem što pripada brodu, i drhtala su i razvijala se na vjetru kao živi stvorovi.
Zadivljena, Nahri se primakne bratu i sestri Kahtani. “Kako su doveli brod amo?” Jedino kopno što leži s one strane magičnog praga koji obavija ogromno jezero i izmaglične planine Devabada sastoji se od nesagledivih poteza kamenite pustinje.
“Tako što to nije tek takav brod.” Zajnab se isceri. “Nego pjeskobrod. Izumili su ih Sahrajinci. Pomno taje magiju na kojoj počivaju, ali vješt će kapetan jednim takvim obletjeti svijet.” Uzdahne, s divljenjem i žaljenjem u očima. “Sahrajinci ih masno naplaćuju Ajanlejcima, ali stvore dojam.”
