Opis
Možda mislite da znate ovu bajku. U njoj se mlada kraljica sprema za udaju. U njoj ima dobrih, hrabrih, prekaljenih patuljaka. U njoj je dvorac, zavijen u trnje, a u tom dvorcu, priča se, princeza zauvijek spava zbog vještičje kletve.
Ali u ovoj se bajci neće pojaviti plemeniti princ na vjernom konju. Ispredena je nitima tamne magije, zavojite i prepletene i zakučaste i iskričave. U njoj se kraljica još možda pokaže kao junakinja, ako zatreba spasiti princezu.
Tehnički podaci o knjizi:
- dimenzije: 170 x 241 x 16 mm / 1721 x 247 x 26 mm
- težina: 300 g / 440 g
- broj stranica: 64 (72 s ovitkom, što prati paginacija)
- papir knjižnog bloka: Magno Satin 150 g, FSC certificiran
- papir predlista i zalista: Agripina 170 g, FSC certificiran
- ovitak: FSC certificiran karton i zlatna eko-koža 350 g
- izrada korica: sitotisak i termalni tisak
- tisak knjižnog bloka: offset, Pantone crna, Pantone zlatna
- uvez: hladno lijepljeni oktavo arci, rasklopivi
- pokazna vrpca: satenska svila
Tri patuljka, u putovanju hitrom kao da je to tek jedan po mračnim putovima podno gorja:
“Brzo! Brzo!” reče patuljak na začelju. “Moramo za nju kupiti svilenu tkaninu prvorazredne kakvoće u Dorimaru. Ne budemo li brzi, možda je prodaju, što bi nas primoralo kupiti joj tkaninu drugorazredne kakvoće.”
“Znamo! Znamo!” reče patuljak na čelu. “A kupit ćemo za nju i sanduk za prijenos u povratku, tako da ostane besprijekorno čista i netaknuta prašinom.”
Patuljak u sredini ne reče ništa. Čvrsto je držao svoj kamen, da mu ne ispadne i da ga ne izgubi, i sav je bio usredotočen samo na to. Kamen je bio rubin, grubim klesanjem odvojen od stijene i velik kao kokošje jaje. Vrijedit će kao cijelo kraljevstvo nakon što ga se izreže i oblikuje, i lako će se razmijeniti za prvorazrednu svilu u Dorimaru.
Kraljica se tog jutra probudi rano.
“Za tjedan dana”, izrekne naglas. “Za tjedan dana bit ću udana.”
To joj se činilo u isti mah i slabo izglednim i silno konačnim. Upita se kako bi joj bilo kao udanoj ženi. To bi joj okončalo život, zaključi, ako je život razdoblje odabira. Kroz tjedan dana više neće moći odabirati. Vladat će svojim narodom. Dobivat će djecu. Možda umre na porodu, možda umre kao starica, ili pak u boju. Ali put u smrt, iz otkucaja u otkucaj srca, bit će joj neizbježan.
Čula je kako tesari na livadama podno dvorca podižu sjedala koja će omogućiti njenom narodu da joj gleda udaju. Svaki je udarac čekića zvučao kao tup otkucaj golema srca.
Svjetlokosa djevojka u visokoj kuli je spavala.
Svi su ljudi u dvorcu spavali. Svatko od njih čvrsto je spavao, izuzev tek jedne jedine osobe.
Starici je kosa bila sijeda, s bijelim pramenovima, i tako rijetka da joj se proziralo tjeme. Hramala je, ljutito, po dvorcu, uz poštapanje, kao da je pogoni isključivo mržnja, lupajući vratima, govoreći si u bradu pri hodu. “Uz nesretne stube i pokraj nesretnog kuhara i što li ti sad to kuhaš, a, tur li ti se omastio, nema ti ničeg u loncima i tavama doli prašine i još prašine, a ti samo hrčeš li ga hrčeš.”
Ona produži do kuhinjskog vrta, uredno održavanog. Starica nabere zvončića i rikule, i izvuče veliku repu iz tla.