Katherine Arden TAMNI VALOVI

100,00 kn

Luksuzno neograničeno i neobrojčano izdanje.

Kategorija:
 

Opis

Brian Battersby se osjeća grozno nakon što nije bio u stanju pomoći prijateljicama Ollie i Coco u utvarnim nevoljama kojima ih je smješkavi snašao prilikom zimovanja u Mount Hemlocku. Njih troje već mjesecima pokušava u knjigama naći način da se riješe njegove nadnaravne, smješkave prijetnje. Pritom su prepušteni sebi: Ollie ne dopušta da povjere roditeljima što ih muči.

Kad mama Coco svima predloži izlet na jezero Champlain koji će joj poslužiti za pisanje reportaže za mjesne novine, Brianu lakne: na jezerskom prostranstvu u svibnju neće naići na strašila ili utvare.

A ako i kolaju legende o čudovištu koje vreba pod tamnim valovima jezera, to su svakako puke praznovjerice – napokon, sva djeca znaju da je Champ samo pusta priča nadahnuta predajom o škotskom Loch Nessu. Izlet će svima dobro doći, zar ne?

Tehnički podaci o knjizi:

  • dimenzije: 150 x 210 x 19 mm
  • težina: 320 g
  • broj stranica: 172
  • papir: AD Offset 100 g/m2, FSC certificiran
  • ovitak: Kunstdruck Matt 300 g/m2, FSC certificiran
  • tisak korica: četverobojni + UV lak
  • tisak knjižnog bloka: offset
  • uvez: šivani oktavo arci, rasklopivi
  • pokazna vrpca
  • straničnik (dostupan samo izravno od Mitopeje)

Proljeće u East Evansburgu, i kiša je lijevala kao da je netko na nebu odvrnuo šmrk. Na visovima Zelenoga gorja kiša je pretvarala snijeg u bljuzgu i od zemlje stvarala blato. Kalala je kolotečine u putovima i nadizala bujice u potocima. Tekla je niz krov malog svratišta na obronku iznad mjesta.

Kiša je počela u zoru, ali sada je pristizao onaj dugi, modri proljetni sumrak, već na rubu mraka, i svratište se na blagome svjetlu činilo udobno. Svratište je imalo bijele daščane zidove, uredno oličene. Krov je bio metalan i crven. Obješeni se natpis MOOSE LODGE škriputavo njihao na proljetnome vjetru.

Parkiralište svratišta je bilo prazno. Sve je bilo mirno.

Brian Battersby je s roditeljima stanovao u ovom svratištu. Zdanje je isprva bilo dnevno lječilište naslijeđeno od njegovog praujaka. Ali Brianovi su ga roditelji polako pretvorili u pravo svratište s deset soba. Bio je utorak potkraj travnja i svratište je bilo sasvim prazno. Za skijaše je sezona završila. Za bicikliste i planinare još nije počela. U domu nije bilo baš nikoga izuzev Briana i dvije prijateljice. Roditelji su otišli u East Evansburg.

“Vratit ćemo se za par sati s objedom”, rekli su na odlasku. “Nemojte spaliti cijelu zgradu.”

“Može”, rekao je Brian. “Nema problema.” Ali progutao je malu knedlu dok je gledao za roditeljskim autom. Prijateljice i on mjesecima nisu ostali sami. Pazili su da ne ostanu sami.

Osjećali su se sigurnije dok nisu sami.

Coco zaspi, misleći i dalje na šah.

Rasvjeta zatreperi.

Brian s trzajem podigne pogled s knjige. Osvrnu se i Ollie i Coco, oprezno. Rasvjeta opet zatreperi.

“Sigurno je zbog oluje—” započne Coco.

A onda se rasvjeta isključi.

Upravo u tom trenutku, netko im pokuca – bum, bum, bum – na vrata.

Njih troje se ukipi. Znali su da ne smiju vrisnuti. Zagledaju se u vrata. Jedino je svjetlo još potjecalo od vatre. Bacala im je velike i čudne sjene po zidovima.

Bum. Na ovo kucanje sijevnu na noge i pohitaju se okupiti. Coco se spotakne o svoju hrpu knjiga; Ollie je ulovi, i zajedno stanu nasred salona, čvrsto se držeći za ruke.

“Nije bilo nikoga dok sam gledao van!” dahne Brian. “Nije bilo nikakvog auta…”

“Auta sigurno nije bilo”, uzvrati mu Ollie šaptom. “Vidjeli bismo mu svjetla.”

“Možda se dovezao ugašenih farova?” prošapće Coco.

Ollie baci pogled na zapešće. Nosila je ručni sat. Samo što to nije bio običan ručni sat. Pripadao je njenoj majci, pokojnoj. Ekran mu je naprsnuo; nije pokazivao vrijeme. Ali ponekad je davao Ollie savjete.

Kao sada.

Sjao je slabim plavičastim svjetlom, i jedna se riječ pojavila na ekranu nejasnim, titravim slovima.

TIHO, pisalo je.

Njih troje postanu sasvim nepomični. Brian osjeti kako mu graške znoja počinju izbijati na čelo. Srce mu je mahnito tuklo, poput fazana u stupici. Zašto se kucanje srca tako glasno čuje? On pokuša potpuno prestati disati. Osjeti da se i djevojčicama ruke znoje u njegovoj. Da bježe? Da ostanu mirno?

TIHO.

Uđu u toalet svratišta. Čim su se vrata zatvorila, Coco reče: “Ollie, što je to?”

Ollie je zbunjeno gledala u to što drži. “Komad papira. Gle, netko je prešarao ovu stranu drvenim ugljenom. Zato je crna.” Pokaže im crne mrlje zaostale na dlanu kao dokaz.

“Što je na drugoj strani?” upita je Coco.

Ollie polako okrene list. Na stražnjoj strani papira nije bilo ugljena. Umjesto toga, tu je pisalo nekoliko riječi, istančanim, staromodnim rukopisom.

zvono, pisalo je. Zatim: pas Saturnov dan Cvjetni Mjesec.

A zatim: Smatrajte da ste dobili upozorenje. —S.

Srh za srhom pohita Brianu uz hrptenjaču.

“Od koga je?” šaptom upita Coco. Zgledaju se. “Je li – je li od njega?” Glas joj je sad postao rezak. Pri upoznavanju im se smješkavi predstavio kao Seth i djelovao je drago. Što nije bio, ipak. Nimalo. Coco prijeđe prstom po vitkome pisanom S.

Novo glasno kucanje razbije tišinu u toaletu. Sve troje se u trenu ukoči i nagonski pogleda u toaletno zrcalo. Ali u zrcalu su se micali jedino oni sami. Kucanje je doprlo s ulaznih vrata. Opet? Ali rasvjeta se upalila.

Brian osjeti kako mu se podlaktice ježe.

Možda će vam se također svidjeti…