Opis
Ljetna žega nakon tjedana provedenih bez kapi kiše natjerala je većinu žitelja East Evansburga na kupalište na potoku Lethe. Samo, ni to osvježenje ne može pomoći onima koji su proljetos proživjeli grozomorno iskustvo na jezeru Champlain.
Jedino olakšanje koje im se sprema dolazak je vašara, sa sajmom i lunaparkom, u tradicionalnom vrhuncu ljeta. Vašar putuje vlakom od mjesta do mjesta; upravo je s tog vašara nedavno stigla vijest o nestanku dvoje djece, brata i sestre.
A kad jedno od te djece iznenada dotrči potokom Lethe, započet će četvrti i odsudni čin cjelogodišnjeg kobnog ogleda sa smješkavim suparnikom.
Tehnički podaci o knjizi:
- dimenzije: 150 x 210 x 19 mm
- težina: 400 g
- broj stranica: 184
- papir: AD Offset 100 g/m2, FSC certificiran
- ovitak: Kunstdruck Matt 300 g/m2, FSC certificiran
- tisak korica: četverobojni + UV lak
- tisak knjižnog bloka: offset
- uvez: šivani oktavo arci, rasklopivi
- pokazna vrpca
- straničnik (dostupan samo izravno od Mitopeje)
Ljeto u East Evansburgu, i Sunce je sjalo strogo poput vrela bijela oka na raspucalu i sparušenu zemlju. Kiša nije pala već tjednima. Mjesecima. Travanjski su pljuskovi stigli kad im je bilo i vrijeme, ali svibanj je bio suh kao barut, a lipanj im je donio gustu, ljepljivu vrelinu koja je odbijala popustiti. Sunce je pržilo mlade listove čim bi se otvorili, pa bi se sklupčali kao gusjenice na svojim grančicama.
Srpanj je stigao, ali kiše nisu. Obiteljski su bunari presušili, pa se voda morala dovoziti cisternama, a ljepljivi je zrak ležao u kućama poput vrelih lokava i nikad ih nije napuštao, koliko god da su im često otvarali i zatvarali prozore. Žega se sviđala samo djeci i sladoledarima. A čak je i djeci vožnja na biciklima po gradiću bila sve manje draga dok Sunce tako tuče.
Na kupalištima je svakog vikenda vladala gužva.
Kupalište East Evansburga nalazilo se na potoku Lethe. To je bilo svježe, zeleno udubljenje u koritu gdje je voda prolazila ispod natkrivenog mosta s bijelom ogradom. Mala su se djeca ondje voljela igrati na stijenama. Za jako vrućih dana roditelji su postavljali svoje stolice ravno u vodu, pa močili bose noge i dobacivali pozdrave susjedima.
Jedne subote krajem kolovoza žega je poput šake nalijegala ljudima na vratove. Roditelji u stolicama stalno su si namakali majice i oblačili ih mokre za osvježenje od Sunčeve bijele očne jabučice. Djeca su se zatrčavala u vodu pri jurcanju za psima. Ljudi su vikali i ljudi su se smijali.
Šestoro roditelja sjedilo je na stolicama postavljenim u uski obruč unutar same vode, da im bose noge stalno budu mokre. Njih tri su bile mame, a njih trojica tate.
Oni se nisu smijali.
Prijatelji su mu govorili da je ovogodišnji vašar poseban, ali Tim Jenkins nije vjerovao u to. Vašar dolazi svake godine. Zbog čega bi ovaj bio poseban?
“Mislim da je”, usrdno izjavi njegova sestra Ruth dok su se vozili prema vašarištu. Vruće kolovoško popodne prelazilo je u sparnu večer. Kukuruzišta su se zagasito zeleno sterala duž obje strane ceste. “Riley Temperance kaže da je. Kaže da je baš skroz drugačiji od lanjskog. Drugačiji vašaraši. Drugačije igre. Skroz – drugačiji!”
“Jasno”, prizna Tim. Bio je dvije godine stariji. “Možda i je malo drugačiji. Što ne znači da je poseban. Vašari su dosadni. Meni se gleda auto rodeo. Bratić Maynard nastupa, znaš – ima sto godina da si sređuje auto.” Njihov se auto jako truckao po makadamskoj cesti. Vrući je vjetar nosio prašinu Timu u lice.
Ruth je izvijala vrat kroz svoj prozor ne bi li uspjela spaziti vašarište. Tim posumnja da ga nije čula. Ona reče: “Zamisli da je ovaj vašar čaroban. Zamisli da odeš jahati lava na vrtuljku, i on iznenada oživi, i bude ti prijatelj i možeš svuda na njemu.” Zvučala je sanjarski. Ona provuče glavu još dalje kroz prozor, žmirkanjem tjerajući prašinu.
Nije uvjerila Tima. “Bez veze. Auto rodeo je neusporedivo uzbudljiviji. Uostalom, zamisli da tom lavu s vrtuljka dođe da te pojede. Onda ne bi bila baš sretna, je li? Njam njam.” Tim si skvrči prste prema sestri i škljocne zubima. Ruth podcikne, pa ga opali po ramenu.
S prednjeg im sjedala mama reče: “Hej! Hej, lakše to malo, da ne bih…” Ne dovrši.
Ruth i Tim se prestanu koškati. Odjednom se u autu izgubi svaki zvuk izuzev blejanja vašarske glazbe i drvljenja Javnoga radija Vermonta: “Suša se nastavlja diljem naše države, dok nema ni naznake padalina u sedmodnevnoj prognozi…”
“Opa”, reče Ruth. Nije mislila na sedmodnevnu prognozu.
Tim se sa sestrom obično nije slagao ni oko čega. Ali sada i on reče: “Opa.” Svi su se zagledali kroz prozore.
Tim i Ruth proveli su večer u vihoru bôja. Nisu prestali sve dok Sunce nije počelo zalaziti. Iskušali su sve vožnje i odigrali sve igre. Obrtali su se na hali galiju, cerekali se jedno drugome zbog odraza u kući ogledala. Ruth je čak uspjela jahati lava na vrtuljku. A Tim je napokon uspio osvojiti jednu lutku. Imala je crvenu majicu i trbuščić i krupne, ustrašene oči. Spremio si ju je u stražnji džep.
Dotad se već gotovo sasvim smračilo. Timu su se šake jako ulijepile. Ruth se umusavila od čokolade. Svjetla lunaparka su sad još sjajnije bljeskala: crveno ružičasto zeleno plavo zlatno. Glazba je treštala i meketala. Već su se malo umorili. Ruth reče bratu: “Žedna sam. Možemo opet uzeti limunadu?”
I Tim je ožednio. Iako je Sunce nestalo iza gorja, znoj mu se još slijevao niz leđa. “Da – oh, čekaj, nije mi više ostalo novca. Ionako trebamo potražiti mamu i tatu. Rekli su da se nađemo u osam s njima.” Oduševljenje za auto rodeo mu je splasnulo. Imao je dojam da čak ni dorađeni stari auto bratića Maynarda za rodeo nije ravan ovom vašaru. Animatronički klaun otvori usta i objavi: Osam sati. HA HA HA. Osam sati. HA HA HA.
Tim izvadi mobitel, ali iznenadi se kad opazi da piše nema signala. Sjene kabina protezale su se dugo i crno. Od glazbe i rasvjete lunaparka već ga je boljela glava. “Nema signala. Baš čudno. Daj da se vratimo do ulaza. Ovuda.”
Tim zaobiđe grickalice i zaputi se prema glavnom ulazu, a Ruth krene za njim. Ali nekako uspiju skrenuti lijevo umjesto desno, i zateknu se kako idu tamnijom stazom, gdje su svjetla i zvukovi prigušeni.
Ruth ga odjednom ščepa za mišicu. “Što je to?”
Tim se opet mrštio u mobitel. “Što to?”
Ruth mu pokaže. “Gledaj! Čekaj, ne – više ga nema. Bilo je žuto. Izgledalo je – nekako – kao oči. U onome tamo uglu, iza one kabine.”
