Katherine Arden MRTVI GLASOVI

100,00 kn

Luksuzno neograničeno i neobrojčano izdanje.

Kategorija:
 

Opis

Šestaši Coco, Ollie i Brian odlaze na jedva čekani odmor nakon strave koja ih je snašla u Tijesnim prostorima. Odredište im je upravo otvoreno skijalište Mount Hemlock u Vermontu, smješteno u zgradi nekadašnjeg sirotišta. Svi se raduju opuštanju na snijegu ili uz toplu vatru kamina.

Ali ne samo da u Mount Hemlocku još mnogošto ne radi kako treba, već njihov dolazak prati jaka snježna oluja zbog koje u skijaški dom uspijeva stići još samo jedan gost – zagonetni g. Voland, samoprozvani lovac na duhove.

Coco počne zapažati utvarne likove. Ollie počne sanjati o djevočicama punim ozeblina. A kad vatra u kaminu odbije gorjeti, i kad generatori odbiju davati struju, Brian, Ollie i Coco shvate da su se, umjesto na odmoru, zatekli u još jednoj noćnoj mori.

Tehnički podaci o knjizi:

  • dimenzije: 150 x 210 x 20 mm
  • težina: 350 g
  • broj stranica: 196
  • papir: AD Offset 100 g/m2, FSC certificiran
  • ovitak: Kunstdruck Matt 300 g/m2, FSC certificiran
  • tisak korica: četverobojni + UV lak
  • tisak knjižnog bloka: offset
  • uvez: šivani oktavo arci, rasklopivi
  • pokazna vrpca
  • straničnik (dostupan samo izravno od Mitopeje)

Zima u East Evansburgu, i nedugo nakon sutona petoro se ljudi u izubijanom starom Subaruu odvezlo iz mjesta dok je trajala mećava. Snijeg i cestovna sol zapršte im pod gumama kad su izbili na glavnu cestu u smjeru sjevera. Njih petoro bili su praktički jedini na cesti. “Snažna zimska oluja zavit će dijelove sjevernoga Vermonta u osam palaca snijega preko noći”, pucketavo je javljao radio. “Upozoravamo sve koji nas slušaju da su uvjeti na cestama opasni.

Subaru je nastavio vožnju. Naprijed su sjedile dvije odrasle osobe. Otraga je sjedilo troje djece.

Coco Zintner je, kao najmanja, zauzimala sredinu stražnjeg sjedala. Bila je niska i mršava, plavih očiju i kose (što se Coco na sebi najviše sviđalo) neobično ružičasto plave boje. Coco je plaho pogledavala kroz vjetrobran. Cesta joj se činila skliskom. Čekalo ih je tri sata vožnje po njoj.

“Pa zakon”, reče djevojčica lijevo od Coco. Zvala se Olivia Adler. Bila je najbolja prijateljica Coco i nimalo nije strahovala. “Osam palaca preko noći.” Pritisne nos na prozor automobila. Imala je krupne tamne oči i spiralne kovrče koje se nikad nisu mogle počešljati, jer bi se našušurile. Oduševljeno je gledala u mećavu oko njih. “Sutra će nam biti totalna uživancija.”

Dječak Coco zdesna, njen drugi najbolji prijatelj, široko se osmjehne Ollie. Prtljažnik Subarua bio je pun stvari. On pruži ruku u tu gomilu i potapše svoje zelene pancerice. “Bit će nam mrak”, reče. “Ne treba te biti frka, Mrvice.”

To je rekao Coco. Ona se namrgodi. Brian je gotovo svakom prišivao nadimak. Brian joj je bio drag, ali mrzila je nadimak. Vjerojatno zato što je pomalo i bila mrvica. Brianov je osmijeh bio najbolji za koji je Coco znala. Rodio se na Jamajci, ali još je bio beba kad su mu se roditelji doselili u Vermont. Bio je crnac, ne jako visok, i zvijezda osnovnoškolske hokejaške momčadi. Knjige je volio koliko i postizanje zgoditaka, i premda se znao katkad ponašati kao glupavi hokejaš, Brian je dobro zapažao sve što se odvija oko njega.

Poput činjenice da Coco gaji izvjesne strepnje. Priželjkivala je da se ne sprda s njom oko toga.

Coco zaspi, misleći i dalje na šah.

Coco usne san. Ne o šahu.

U snu je hodala niz taman hodnik, tako dug da mu se nije vidio završetak. Crte mjesečine padale su po tapisonu i tvorile sjenovite pruge. Ali nigdje nije bilo prozora. Samo mjesečine. Vladala je ciča zima. S obje su se strane nalazili redovi običnih bijelih vrata, natrule boje koja se ljuštila. Iza jednih vrata Coco je čula nečiji plač.

Samo, iza kojih vrata? Činilo se da ih ima na stotine. “Gdje si?” pozove Coco.

“Ne mogu ih pronaći”, zajeca glas neke djevojčice. “Nema gdje ih nisam tražila, ali ne mogu ih pronaći. Majka kaže da se ne smijem vratiti kući sve dok ih ne pronađem.”

Coco se učini da čuje korake koji se povlače za njom. Teške, nepravilne korake. Počne se ježiti. Ali morala je naći tu plačnu djevojčicu. Bila je sigurna u to. Morala ju je naći prije no što je koraci sustignu. Potrči hodnikom. “Što to tražiš?” dovikne joj. “Mogu ti pomoći da to pronađeš. Gdje si?”

Zatim zastane u mjestu. Mršava djevojčica, visoka otprilike poput nje, u bijeloj spavaćici, pojavila se u hodniku. Lice joj je bilo u sjeni. “Ovdje”, reče.

Coco iz nekog razloga nije htjela vidjeti lice ove djevojčice. “Zdravo”, reče, i začuje kako joj glas puca.

“Tražim svoje kosti”, šaptom joj povjeri djevojčica. “Možeš li mi pomoći?”

Coco se ukipi na samom ulazu i blene. Ollie se zabije u nju i prisilno je pridrži, da se obje ne bi srušile. “Coco, što ti je—” započne, a onda spazi što je vidjela Coco. “Nema šanse.”

“Daj me nemoj”, promrsi Brian. “Gdje smo mi to?”

Jedino svjetlo u foajeu stvarala je velika, razbuktala vatra. Sjene su poskakivale i njihale se po zidovima; strop se uopće nije dao vidjeti. Ali zidove su potpuno prekrivale glave. Glave mrtvih životinja. Coco spazi glavu losa s božićnim svjetalcima provijenim kroz rogove. Jelenja glava – gomila jelenjih glava – visjela je u grozdu. Trojac rakuna sjedio je u malenom kanuu s veslima. Preparirano lane stajalo je u vitrini. Četverac je kojota izgledao kao da tuli na lažni Mjesec. Mrki se medvjed propeo na stražnje noge, s podignutom šapom.

Pod treperenjem vatre izgledalo je kao da se miču; staklene su im oči sjale kao žive. Medvjed je imao oštre bijele zube.

“Lijepi ukrasi”, nelagodno će Brian. “Krasno je mjesto tvoj tata našao.” Po podu se prostirala golema medvjeđa koža. Na vatri su joj se presijavale pandže.

Ollie obiđe Coco i umaršira u foaje. “Super je”, napomene. Ollie će uvijek braniti tatu. I Coco bi, da ima kul tatu kao Ollie. Coco nije upoznala tatu. Ostavio ih je prije no što se rodila.

Ollie mahne ka glavama. “Neki vole takve stvari. A nismo se došli motati po foajeu, došli smo se skijati.”

Brian se ozari. “Da, jesmo”, reče. Zelene je pancerice stavio na ruksak; protegne ruku i opet ih potapše. Brian je volio svu opremu, za sve sportove. Naročito vlastitu opremu. On i Ollie beskrajno su tupili o ugađanju skija i brušenju klizaljki. Coco je katkad bilo krivo što ne voli ono što joj prijatelji vole. Knjige o piratima i zimske stvari. Lakše bi sudjelovala u razgovoru.

Možda će vam se također svidjeti…