Kršćanstvo se u poganske krajeve širilo promišljeno, bez namjere da narode u potpunosti otkine od tradicije. Kršćanski blagdani asimilirali su lokalne običaje i predaje ne bi li nova religija postala prihvatljivija. Uskrs se time dobro uklopio u zanesene paganske proslave proljeća koje, baš kao i Isusovo Uskrsnuće, simboliziraju eksploziju novog života – konačnu pobjedu Života. Teško je i zamisliti naše najveće blagdane – Božić i Uskrs – bez nekih od tih paganskih utjecaja, a u ovom članku smo se potrudili izdvojiti neke koji su obogatili Uskrs.
Božica Eostre
U srcu Europe tako se pronašla božica Eostre, Ostara, proljetna božica zore i donositeljica svjetla. Zasjala je i kao markantan lik u Američkim bogovima Neila Gaimana! Nju se štovalo na velikom području; poznavali su je starosjedioci Njemačke kao i Velike Britanije. Uz Eostru su se povezivali razni simboli; jedan od njih bilo je i jaje, a životinja koja ju je predstavljala bila je upravo kunić, odnosno zec. Zvuči poznato? No do njega ćemo doći nešto kasnije…
Ptica Feniks
Ptica feniks usvojena je u redove kršćanstva još u svojim počecima, što je vidljivo iz umjetničkih djela sačuvanih iz prvog stoljeća. Ponovno rođenje esencijalni je dio identiteta ove ptice, a silovitost njezine simbolike lako je povezati i s proljećem. U tome je slična žar-ptici, koja nestaje u jesen i budi se ponovno u proljeće, gnjevno donoseći toplinu, otapajući snijeg – čemu smo svjedočili u posljednjem nastavku trilogije Zimska noć naše autorice Katherine Arden, knjizi Zima za vješticu. Feniks se kao takav manje veže uz godišnja doba, ali kršćanska tradicija ga postavlja u Edenski vrt kao jedino stvorenje koje nije okusilo plod sa zabranjenog drveta. Nagrada je jasna: feniks na kraju svog višestoljetnog ciklusa izgara u plamenovima do finoće pepela, i ponovno se ispili iz jajeta.
Jaje kao simbol
Jaje je najveći simbol najvažnijega katoličkog blagdana; bojanje pisanica postala je i najdraža obiteljska aktivnost u pripremi za obiteljske proslave i blagovanja. No jaje se spominje u mnogim mitologijama i tradicijama kao iznimno potentan simbol proljeća i novog života. Stari Egipćani vjerovali su da se svemir izlegao iz drevnog jajeta. Njihov Geb je bog čiji je simbol guska, a on svakodnevno nese jaje koje onda postaje Sunce. Hinduizam strukturu jajeta povezuje sa svijetom pa tako opna jajeta postaje nebo, bjelanjak je zrak, a žumanjak zemlja. Stvaranje je čin razbijanja jajeta. Simbole jajeta također pronalazimo u nordijskoj, kineskoj, zoroastrijskoj i vedskoj mitologiji.
Uskršnji zeko
A kako je zeko zalutao u ovu priču? Zašto ne recimo – koka? Objašnjenje pronalazimo uz ranije spomenutu božicu Eostre, te neke vrlo uporne Nijemce koji su svojom emigracijom u Novi Svijet odveli i “Osterhasea” ili “Oschter Hawsa” – uskrsnog zeca koji je legao šarena jaja i ostavljao ih djeci koja su bila dobra. Tradicija se “primila” i bez puno objašnjenja zadržala na oba kontinenta. Zeko je možda primarno simbol plodnosti i stvaralačkog zanosa novoga godišnjeg doba (lako nam je shvatiti zašto!), ali sasvim nam se lijepo uklopio i u dragu tradiciju darivanja povodom velikih i važnih blagdana. Zeko, uz Djeda Božićnjaka/Svetog Nikolu, dobro obavlja svoj posao uveseljavanja najmlađih.