Nagradna igra povodom Međunarodnog dana žena možda je gotova, ali bilo nam je teško neke od odgovora na pitanje o osobnim junakinjama ostaviti zakopane u inboxu Mitopeje. Stoga smo nekolicinu njih odlučili i podijeliti! Zahvaljujemo svima na prekrasnim odgovorima (i objavljenim i neobjavljenim!).
M. B. je u temu junakinja uvela najvažnijom od svih naših opjevanih i neopjevanih heroina – mamom – pa je tako s nama podijelila nevjerojatnu osobnu priču:
“Najveća heroina u mom životu je moja majka koja je svjesno odlučila da me rodi, ugrožavajući svoj život. Na žalost podarila mi je život, i umrla u 44- toj godini ostavljajući mi najbolji mogući poklon, a to je da sam bila voljena i željena po cijenu vlastitog života.”
A. D. nije opisivala svoju majku, ali nas je dovitljivo uputila na prekrasne stihove omiljenog pjesnika Duška Babića:
“Moja majka
Nije bila žena
Visoka rasta
Pa ipak
Bila je najbliže nebu
Od svega
Što sam vidio
Na zemlji”
I dok su nam u inbox stizale tete, bake, i najdraže prijateljice, jedna nas je čitateljica mudro uputila na vlastitu odgovornost prema ženskoj veličini, ta junakinjama u svom životu postajemo i mi same! E. M. je napisala:
“Žena koja je junakinja u mome životu sam ja sama. Smatram da prvo treba sagledati sebe. Treba u sebi pronaći tu junakinju kako bi imala traženu volju za životom. Znam da je teško, ali to se može naučiti. Ja sam ono što me gura naprijed. Nakon toliko padova, diskriminacija i razočaranja ja se i dalje borim.”
A zaključak bismo rado prepustile M. K. koja je postavila izvanredno pitanje: Otkud nekoj običnoj ženi takva unutarnja snaga?
“Generacijama i stoljećima, usprkos očekivanjima i sankcijama muški orijentirane, konzervativne okoline, žene su činile nešto za sebe i jedne za druge.
Malo po malo, borile su se za sebe, nalazile načine kako se nositi sa svijetom, malo po malo tjerale svijet na promjenu. Ta solidarnost i volja nije nestala s njihovim smrtima, nego se, kao tajna poruka, utkala u kod njihovih potomkinja. Malo po malo, solidarnost po solidarnost, inat za inatom, uzor za uzorom, uspjele su postići ono što su postigle danas na zapadu.
Obrazuju se, lete, voze, skaču, zavode, penju, istražuju, glume, pjevaju, plešu, pišu, prosvjeduju, odgajaju, podučavanju, liječe, putuju, vode države, stvaraju novac, uzimaju svijet sebi i za sebe i ne pristaju na žrtve i odricanje od samih sebe, samo zato što tradicija i “dobar obiteljski odgoj” tako nalažu.”
Junakinje naše, ne zaboravite da borba za ravnopravnost žena nije stvar prošlosti i ona nikad ne prestaje; junaštvo nam se krije i u danima kad ne slavimo Međunarodni dan žena.